OTOČAC – Gotovo pa svakodnevno može se u tiskanima i elektroničkima medijima pročitati kako se otkrivaju osobe s lažnim diplomama. I tu nema pravila da su lažne diplome samo u pojedinim ustanovama, institucijama ili kojekakvim poduzećima. Ima toga posvuda, to je gotovo poprimilo opće razmjere i postalo, zamislite, notorna pojava.
A što će ljudima lažne diplome? Ima tu posve lukrativnih razloga, a ti su da se njima dospijeva na ona radna mjesta ili dužnosti koja su bez toga „komada papira“ nedostupni. No ima i posve bizarnih razloga, evo, nedavno je na HRT-u otkrivena osoba koja posjeduje falsifikat, a radila je na radnomu mjestu koje uopće nije zahtijevalo fakultetsku naobrazbu, pa ni plaća nije bila u skladu s njome. Drugim riječima, diploma joj je služila samo za „pokazivanje“, a stvarne koristi nije bilo. Pa neka se zna, neka zavidnici zavide, neka se neprijatelji grizu, i sve tako redom. Vjerojatno je na hrvatskoj nacionalnoj dalekovidnici takvih slučajeva još, ta, za Boga miloga, velik je to i ljudima brojan pogon. Dotle je u Zagrebačkom holdingu otkriveno 306 krivotvorina, što završnih srednjoškolskih svjedodžba, što diploma. Ipak je najviše krivotvorina ustanovljeno u ZET-u i zagrebačkoj Čistoći, a samo šteta zbog više isplaćenih plaća po osnovi krivotvorenih dokumenata je dosegla čak 88,5 milijuna kuna. Valja se prisjetiti karlovačkih i inih slučajeva.
I što se događa s onima kojima se otkriju krivotvorene svjedodžbe ili diplome? U pravilu se pokreću postupci za izvanredne otkaze, a kad je bilo štete i postupci za naknadu štete. Te postupke pokreće poslodavac, ma tko on bio. No ako je ostvareno biće težega kaznena djela, tada na scenu stupa DORH i po službenoj dužnosti pokreće kazneni postupak.
Kakav je ishod tih postupaka? Krajnje neizvjestan i nepredvidiv jer je pravna praksa u Hrvatskoj veoma različita i neujednačena. Ne bi se trebalo iznenaditi da sud vrati takvu osobu na rad jer je utvrdio da je ona, bez obzira na falsificiranu ispravu, „ispunjavala sve zadaće i ciljeve“. Nadalje, sudovi se često pozabave samo s pitanjem krivotvorenja, no ne i s prijevarom jer je osoba nastupila prijevarno, obmanuvši poslodavca o svojoj stručnosti i obrazovanosti. Na sudu je svakako mnogo izvjesnija naknada prouzročene štete.
Tako je to diljem Hrvatske, a ako je to postala masovna pojava, postavlja se posve opravdano pitanje koliko toga ima i u Ličko-senjskoj županiji, koliko ima lažnih svjedodžba i diploma raznih vrsta? A mora ih biti, čisto po zakonu vjerojatnosti. Pritom se misli na one falsifikate koje može svatko iole spretniji izraditi u fotošopu na svom računalu i isprinati na kvalitetnijem printeru. Dakle, misli se na one koji „školice“ nisu vidjeli ni izvana, a kamoli iznutra. Druga je, pak, priča o onima koji imaju kojekakve svjedodžbice i diplomice stečene „redovnim putem“, dakle po proceduri školovanja ili studiranja, ali iza kojih ne stoji nikakvo znanje, već su indeksi malo „šetati“ od profesora do profesora. Ova priča je svakako zanimljivija i morala bi izazvati veću zabrinutost društva jer se kod ovakvih osoba krije opasna namjera da zauzmu određene poslove i pozicije sukladno stručnoj spremi koja piše „na papiru“, a znanja i vještine ni u peti. Takvi u društvu postaju „sidra“, postaju prava kočnica i čine poglavito administraciju sporom i usporenom, odnosno krajnje neefikasnom. Stoga nije bez vraga praksa stranih tvrtki i kojekakvih asocijacija da imaju „prijamne ispite“ prije nego nekoga zaposle jer ne mogu i ne smiju vjerovati tamo nekom „papiru“. Nisu stranci ludi, uostalom i u samom Bruxellesu među europarlamentarcima otkriveno je lažnih diploma. Ako se k tomu još dodaju svjedodžbe i diplome stečene „u inostranstvu“, pritom mislimo na regionalne relacije, gdje se za šaku „dolora“ može kupiti što ti srce hoće, onda priča postaje sve složenija.
Na kraju se postavlja pitanje je li i jedna ustanova, institucija, trgovačko društvo, udruga, ili bilo koji drugi oblik organizirana života u Ličko-senjskoj županiji pokrenuo postupak provjere validnosti svjedodžba ili diploma za djelatnike u svojim redovima? Koliko imamo informaciju takvih je jako malo (bilo), drugi za tim nemaju potrebe, ili se boje što bi se sve otkrilo, ili nešto znaju pa mudro šute pa dok ide, ide.
M. Kranjčević
PRINT
