OTOČAC – Naravno da je u hrvatskoj javnosti takvo „pravilo“ ponašanja, što nam paše od pape Franje to uzmemo, ističemo, s time mašemo i vrištimo, a što nam ne paše – jednostavno prešutimo, nije se dogodilo. Čim prije padne u zaborav, to bolje. Tako se ponaša većina hrvatskih svjetonazorski na jednu stranu nakrenutih medija. Jer kad bi papa Franjo još na kraju kazao da je ateist, ili barem da je agnostik, cijela medijska na jednu stranu nakrenuta javnost bi klicala, slavila ga, veličala. Bio bi to najbolji Papa.
A što je to prešućeno, odnosno čemu nije dana veća pozornost? Pa nedavnoj Papinoj izjavi o suvremenima medijima u svijetu. Papa ih je žestoko kritizirao, upirući prstom da rađaju i potenciraju samo skandale, da šire dezinformacije, upotrijebivši jedan „stručni pojam“ poput koprofilije. Mnogima je možda taj pojam bio sve do tada nepoznat, a na hrvatski jezik bi se za nekoga koprofila to moglo prevesti kao – govnoljubac. Jest da je podosta grubo, ali je Papi valjda prešlo svrh glave pa je i svoju izjavu ojačao tim pojmom koji spada u neku patologiju određenih sklonosti. A što je pritom kazao? Evo ovo:
-Držim da bi mediji trebali biti jasniji, transparentniji i da ne bi smjeli, oprostite mi na izrazu, naginjati koprofiliji, što je za mene jednako kao želja za stalnim objavljivanjem skandala, ružnih stvari, iako nisu izmišljeni. Za ljude koji naginju koprofagiji (sasvim jedna druga sklonost za razliku od koprofilije, Google u tome pomaže), to može biti vrlo opasno - kazao je Sveti Otac.
Nije se „Petar naših dana“ suzdržavao stvar razgolititi do kraja; nazvao je dezinformacije koje se šire medijskim prostorom najvećim zlom. Pritom je spomenuo sve učestalije plasiranje lažnih vijesti i njihov mogući utjecaj na mnoge procese u društvu, kao primjer naveo je koprofilične natpise o izboru američkoga predsjednika ili referendum o Brexitu, gdje su mediji strahovito navijali za jednu stranu, dajući posve lažnu sliku građanstvu. Zato je Papa nazvao dezinformacije najvećim zlom koje mediji mogu prenijeti, jer mogu utjecati na formiranje mišljenja prešućujući ili izvrćući istinu. – To je grijeh i time se nanosi bol – zaključio je Papa o koprofiličnoj/koprofagičnoj svjetskoj medijskoj sceni.
E sada, treba postaviti pitanje, svatko za sebe, gdje se tu nalazimo? Jesmo li i sami medijski koprofili? Ili smo u kategoriji koprofaga? Plasiramo li namjerno i iz zlobe lažne, polulažne, obmanjujuće i druge vijesti svomu pučanstvu? Jesmo li upali u taj grijeh kojim nanosimo bol drugome, često puta ni krivome ni dužnome? Ili se to odnosi na neke druge, a nama je dopušteno pljuckati posvuda, po svakome, onako kako nam se ćefne? Opravdava li neki sitni politički cilj zločestu i namjerno plasiranju dezinformaciju, odnosno puko podmetanje? Je li to vrijedno toga? Ja te u medijima prozovem i lažno oblatim, a ti se peri. Dokle to ide? Gdje je tomu kraj? Doista, koprcamo li se svi u medijskim govnima, da budemo na razini Papine prozivke?
Mora se kazati da ako se samo promotri neka lokalna medijska scena da bi tu Papa imao i te kako posla. Ima medija kojima koprofilično postupanje nije strano, dapače, s njim se i diče. Strast je tolika da se može govoriti i o koprofagiji. Kao da je to neka vještina, kao da to ne bi mogao svatko. Mogao bi. To je poput psovke, nije „umjetnost“ psovati, svatko to zna i može, pitanje je uljuđenosti da se to ne čini. Nije „umjetnost“ što srušiti, uništiti, to može svatko, samo je pitanje ljudskoga dostojanstva i razboritosti. Nije „umjetnost“ lagati i lažima podmetati, vjerojatno je cijeli ljudski rod za to sposoban. Ali zato treba imati snage i čvrstine progovoriti istinom, i to ne bilo kakvom već onom obzirnom, onom koja ne će nanijeti nikomu bol, koja ne će povrijediti ljudsko dostojanstvo, koja ne će izazvati zlo i jad, pa čak ni na razini kolektiviteta. U koju kategoriju može biti svrstana „vijest“ o tomu kako je Otočac grad slučaj? Valjalo bi priupitati papu Franju da odgovori. Imalo bi se jamačno što čuti.
M. Kranjčević
PRINT
