ZAGREB - Povodom obilježavanja međunarodnog priznanja samostalnosti i suverenosti Hrvatske donosimo izjave kardinala Franje Kuharića i Jean-Louisa Taurana od 15. siječnja 1992. te posvetnu molitvu kardinala Kuharića Bezgrešnom Srcu Marijinom koju je izrekao toga dana na misi u katedrali.
Povodom međunarodnog priznanja samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske kardinal Franjo Kuharić 15. siječnja 1992. za Hrvatsku televiziju dao je prigodnu izjavu koja je objavljena u „Glasu Koncila“ (4/1992, str. 4). Prenosimo u cijelosti tekst navedene Kardinalove izjave:
„Priznanje suverene, neovisne i demokratske države Hrvatske, kao i Slovenije, od Svete Stolice i niza europskih država svakako je prvorazredni povijesni događaj koji znači veliku povijesnu prekretnicu za hrvatski, odnosno slovenski narod.
Hrvatska je u vrijeme svojih narodnih vladara bila suverena država. Kada je izumrla loza hrvatskih kraljeva, Hrvatska je ušla na temelju Pacta convente 1102. u personalnu uniju s ugarskim kraljem. Iako je zadržala svoj identitet slobodne kraljevine, ipak je njezin suverenitet bio ograničen. Nije bila potpuno neovisna. Sada nakon 890 godina Hrvatska postaje samostalna država, s punim suverenitetom i upisana je u katalog slobodnih država Europe i svijeta. Time dobiva puno pravo da bude međunarodni subjekt, da sebe samu zastupa i govori u svoje ime bez ikakvih posrednika.
Sveta Stolica i države koje su priznale Hrvatsku slijedile su univerzalno pravo slobode, samoodređenja naroda i izvršile su obvezu koju su preuzele međunarodnim deklaracijama o pravu osoba i naroda, zaključnim dokumentima iz Helsinkija i konačno Pariškom poveljom. Dakle, priznanje je čin dosljednosti u poštivanja načela slobode za sve, pravde za sve. To su opet temelji mira! Samo slobodni narodi mogu biti suradnici za opće dobro sviju. Želimo da budu priznate slobodnima i one republike koje to žele.
Svijest i savjest suvremenog svijeta, nakon teških iskustava imperijalizama, totalitarizama i kolonijalizma, sazrela je do tolike mjere da isključuje svako tlačenje nad ljudima i narodima. Ovo je priznanje plod te svijesti. Stoga priznanje slobodne hrvatske države nije upereno protiv nikoga, kao što je istaknuto u dokumentu Svete Stolice, nego je izraz zauzetosti za prava svakoga, i čovjeka i naroda. To je pobjeda pravde i istine, to je pobjeda slobode i mira! Dakako, to priznanje Hrvatsku kao slobodnu državu slobodnih građana, obvezuje da to uistinu bude: da bude u punom smislu pravna država u kojoj je isključena svaka povreda ljudskih prava i dostojanstva ljudske osobe. Demokratski izabrana vlast mora nad tim bdjeti pred Bogom i svijetom da opravda povjerenje koje joj je priznanjem iskazano od strane slobodnog svijeta.
Priznanje suverene hrvatske države otvara ulaz hrvatskom narodu i građanima Hrvatske u novu budućnost, vjerujemo bolju budućnost duhovnoga, moralnog, kulturnog i materijalnog napretka.
Ovo priznanje je plod i tolikih nevinih žrtava koje su pale na tlu Hrvatske u ovom nametnutom i okrutnom ratu. Tolike patnje priskrbile su nam nebrojene prijatelje u narodima Europe i svijeta.
Zahvaljujemo Svetom ocu Ivanu Pavlu II. i svim državnicima koji su priznanjem potvrdili neotuđivo pravo hrvatskog naroda na slobodu. Milosrdnog Boga molimo da blagoslovi pravednim i sigurnim mirom ovaj veliki povijesni događaj! Neka mir Božji zavlada medu ljudima i narodima u našim prostorima i u cijelom svijetu!“
U već prethodno citiranom „Glasu Koncila“, prenosi se i izjava kardinala Jean-Louisa Taurana, državnog tajnika Svete Stolice, koju je dao p. Tončiju Trstenjaku, DI. Izjavu kardinala Taurana prenosimo u cijelosti:
„Kada se radi o problemu priznanja Slovenije i Hrvatske, prije svega treba vrlo dobro specificirati da priznanje nije ni protiv koga usmjereno, to nije neprijateljski akt prema drugima, drugim sastavnim dijelovima jugoslavenske federacije. Druga stvar što bih je želio istaknuti jest zašto smo tako brzo priznali te dvije republike. Prije svega jer mislimo da to može pridonijeti prekidu neprijateljstava, a i zbog jednog drugog razloga: jer smo u našim diplomatskim kontaktima s drugima već prije više mjeseci shvatili da su svi međunarodni partneri uvjereni da će jednog dana trebati priznati te republike. Svi su u to uvjereni. Ne može se ići nazad. I još jedan treći razlog. Sveta Stolica nije država, nije politička sila, nije niti samo jedna europska stvarnost. Dakle slobodna je. Slobodna je djelovati jer brani etničke, moralne principe. Ali očito ona ne improvizira. Ona je odlučila priznati prema principima Helsinkija. Zato jer je Sveta Stolica puni član helsinških procesa. I prema tome prišla je tom priznanju slijedeći Helsinški akt iz ’75.“
IKA/M.K.
PRINT
